"DONEO JE DOKAZE KOJI NISU ODGOVARALI ISTINI, UKLJUČILA SAM STRAZBUR" Ljiljana Jevremenović ogolila dušu, evo šta kaže o Kebi: Trebalo je da isplati još
Dodajte Kurir u vaš Google izborTekstopisac Ljiljana Jevremović je svoju karijeru trenutno stavila na stendbaj i bavi se trgovinom, ali ne krije da i dalje dobro zarađuje i ubira prihode svog dugogodišnjeg rada i hitova koje je napravila. Ona je sada u iskrenom razgovoru govorila o privatnom životu.
Ljiljana kaže da trenutno ne radi tekstove jer nema ekipu.
- Radim stvari koje mi prijaju, da bi mi bilo dobro. Čovek mora i da se potrudi da ulepša svoje dane i da poštuje svoje želje i emocije i onda je sve okej. Situacija pod kontrolom - rekla je ona i dodala:
- Zapisujem ideje, ali tekstove ne radim, zato što nemam ekipu. Ja sam navikla da imam ekipu koja oko mene radi, svako radi svoj deo posla, i da se to radi ispod čekića i na veliko. Da budem u produkcijskoj kući koja sve to može da isprati i da primi, da iznese i odvede pevača do koncerata i do stejdža. Tražim takvu ekipu, jer sam tako navikla najbolje je da radim. A dok se ne dogodi da nađem takvu ekipu, ja radim neke druge stvari. Opet sam u trgovini, obožavam taj posao.
Iako je veliki tekstopisac Ljiljana i napisala je neke od najvećih hitova, ne libi se da radi u trgovini.
- Sada prodajem kolače i torte, ali to su uvek najbolji u državi. Ako radim konfekciju, to su najbolji u Srbiji. Ako radim kozmetiku, opet je to neka najbolja firma. Imam sreću, pošto sam odličan prodavac, imam spiku. Sada su to mirišljavi kolači i torte. Celog dana mirišem na vanilu, cimet, pistaće...
Ljilju su pitali i da li je prepoznaju klijenti.
- Dogodi se, da. Mada moram da imam vezanu kosu, ono. Ali po glasu kad progovorim, onda su sigurni da sam to ja - kaže ona i otkriva da li joj pravljenje slatkiša ide od ruke baš kao i pisanje tekstova:
- Ja sam davno pravila slatkiše, kao tinejdžer, i išlo mi je dobro, ali posle je sve to nekako preuzela moja mama na sebe, jer ona to voli i ona to radi sada u našoj kući. Pošto smo mi mala ženska, familijarna ekipa, to još uvek ona dobro radi. Nije da ne umem. Umem, ali ne radim to.
"Zvala me je Vesna Zmijanac"
Napisala je velike hitove za naša najveća muzička imena, a danas je otkrila da li je u kontaktu sa njima i koliko zarađuje kao tekstopisac.
- Vesna Zmijanac me je zvala pre koncerta. Napisala sam joj pesmu “Sokole”, koja je bila uspešna, ako sam bilo kome napisala pesmu koja je bila uspešna, naravno da će želeti da sarađujemo ponovo. Tako da, tad sam joj obećala, pa opet nešto sam odužila sa ovim trgovačkim poslom. Rekao bi čovek da zarađujem milijarde, ali ne. To je pristojna plata za dobrog trgovca. Vesna mi je pred koncert mi je poslala samo tri srca, iz neba, valjda je mrzelo da piše i bila je zauzeta. Ja sam to shvatila kao poziv na koncert, ali opet treba da joj se javim. Rajović je zvao, razgovarali smo pre par meseci. Dragana Mirković već pre godinu dana. Obećala sam i njoj, ja samo tako obećavam. Ali nikako da se dogode okolnosti da mogu stvarno da stanem iza onog što im budem uradila - ističe Ljiljana, a na pitanje da li je teško da se sa pevačima dogovori oko cene, kaže:
- Situacija je takva da autori tekstova zarađuju dobro, i naročito dobro zarađuju ako se pesma zavrti. Što se tiče Srbije, te tantijeme prilično dobro naplaćene. Tako da može da se živi samo i od slušanja pesama ako su hitovi. Ako su hitovi tri decenije, kao što ja imam tu sreću da kod najboljih vokala imam Zoricu Brunclik, Mirković Dragana, Snežana Đurišić, Ana Bekuta, kod Brene. Kod Dragane se i dan-danas na koncertima pevaju “Vetrove tuge”, “Nije tebi do mene”, “Sve bih dala da si tu”, autor sam kod Bekute “Ni čula te ni videla”, kod Đurišićke “Zoro sestro”, “Dunjo mirisna” kod Zorice Brunclik, kod Radiše Uroševića. Marinka Rokvića, Šaka Polumentu. “Udahni duboko” od Nina Rešića, od Rođe Rajčevića, traže mi se kaveri, ne mogu da postignem da ispregovaram sve.
Ljiljana je otkrila i po kom principu funkcioniše naplata kavera pesama koje je ona radila.
- Mora da bude dobar vokal i onda pozovem naslednika tantijema, konkretno kod pokojnog Rođe Rajčevića, njegovog brata, sa kojim sam u kontaktu. Kada se kaže da su pesme kao deca, zapravo mi autori, kao i da jesmo roditelji jedne pesme i kada napravite pesmu sa nekim, to je interesantno, vi onda ostajete sa njim u kontaktu celog života, jer se o pesmi brinete maltene dok ste živi. Rođin brat koji je nasledio njegova autorska prava njegova, u kontaktu sam sa njim i tražimo onoga ko će da otpeva kaver za pesmu “Da Bog da”. U potrazi smo za tim da pesmu malo vratimo na ekrane - rekla je ona ističući da je bilo situacija kada su odbijali pojedine pevače koji su želeli kavere određenih pesama da otpevaju:
- Da, odbijamo. Ja uglavnom dajem dozvole te, ali kriterijum je da li se neko dovoljno pojavljuje. Ako je pesma previše jaka, onda da ne rasplinjujemo situaciju. Kada ukucate željenu pesmu, da vam se ne pojavi 10 osrednjih ili nepoznatih pevača. Nema tu problema, samo se ja i kompozitor ne slažemo da vi presnimite te pesme - rekla je ona i dodala:
- Imala sam tu sreću da uvek radim sa dobrim vokalima i u vrhunskim ekipama, tako da ja neka imena koja se još nisu probila ne mogu ni da zapamtim. Ali uljudno, odgovorim na mejlove i konsultujem se sa autorima kompozicija ili naslednicima.
Ljilja je priznala i da je Suzana Jovanović snimila pesmu koju je ona pisala i to neposredno pred smrt Saše Popovića.
- Suzana Jovanović je poslednja koja je snimila moj tekst. To je bilo godinu dana pre Sašine smrti. I znam da su otišli kod kompozitora i mislim da su pitali da li je nešto ostalo od pre korone. Imali smo pesmu koja je muškog teksta, demo snimak te pesme je otpevao neki Dejan Kostić, sada je poznat, jako dobro je otpevao dečko. I to je Saša Popović čuo, čula sam da je onako baš emotivno reagovao. “Šta će meni ovaj život” se zove pesma, zamisli ironija sudbine. Godinu dana ranije je izašla pesma. Ta pesma “Štaće meni ovaj život” ga je baš pogodila. Snimila je Suzana Jovanović, odličan je spot, ali nije se promovisao toliko zbog čitave situacije koja se dogodila. Ona nema ono turneje neke, nego žena sedi više i peva na televiziji, a nama autorima se to ne isplati mnogo. Isplati nam se da neko zaista pravi dobre turneje, a i nastupa na televiziji - rekla je ona, ističući da se ne seća cene te pesme:
- Što se cene tiče, zaboravila sam. Ja ako sada imam platu oko 1. 000 evra kao trgovac, meni stvarno ne znači ništa da mi tekst bude dve ili tri plate. A nekada, kada sam ja radila, plate su bile manje i tekst je iznosio kao godišnja ili dvogodišnja plata. Isplati mi se u smislu što ja znam da ću napraviti dobar tekst i što će on zaživeti i što ću ja narednih i do kraja svog života, kao što imam tantijeme od ovih pesama koje sam navela. Od svega toga čovek može lepo da živi, ako se pesme slušaju, ne baš luksuzno kao u drugim državama.
Na našu konstataciju da je sve više onih pevača koji rade pesme za sebe, Ljilja kaže:
- Pa zato što neće da plate tekstove, tako i prolaze. Retko ko je kantautor, zaista od njih. Tea Tairović je šoumen i ona na bini izvuče možda bolje neki tekst koji je i osrednji, a ona je načitana. Svi misle: “E, mogao sam i ja ovo da napišem.“ Na primer, čuvena pesma moje koleginice Marine Tucaković “Zora je svanula, suza je kanula”. Kao svi kažu: “Pa mogao sam to i ja.”- Pa ne baš, nije to baš tako.
O Kebi
Ljilja je otkrila i da li je nešto tražila od Kebe, kao biološkog roditelja.
- Ono što je bilo dok je bila maloletna, uvela sam Strazbur u postupak. Sve sam morala da izvedem do kraja, pa i deo sudske presude koji se odnosi na alimentaciju. Ali to nije bilo ni blizu standarda kojim živi Keba, bilo je vrlo daleko od standarda, to što je dodeljeno kao alimentacija. Toga su bili svesni svi, toga je bio svestan i sud, ali prosto nisu želeli da kopaju dalje po dokazima. Konstatovali su da je on doneo dokaze koji ne odgovaraju istini, ali to je bilo sve. I da nije doneo dokumentaciju o poreklu imovine. Konstatovali su da nema dokumentaciju o poreklu imovine, da ne može da dokaže odakle mu je tolika imovina, ali na tome je ostalo. I ja nisam dalje kopala po tome.
Ljilja je istakla i da njena ćerka nikada ništa od imovine ne bi uzela od Kebe, pa čak ni kad bi joj on to ponudio.
- Ne želi ništa od njega. Mislim da bi čak i kad bi joj, da bi je ona odbila. Voli da zaradi, vodi računa o svakom dinaru, nekad mene opominje ako previše trošim. Razumna, staložena ličnost - rekla je ona, a na pitanje kada ga je poslednji put videla, kaže:
- Trebalo je da isplati još deo alimentacije. Ja sam, s druge strane, ispred suda imala telefonski poziv od Ruleta, koji me je zvao da završim drugu strofu za pesmu “Ljuta i slatka”. Rekla sam Ruletu, rekoh: “Sačekaj sad, moram samo do sudnice, da imam suđenje, pa kad izađem, napisaću ti.“ I ulazim ja u sudnicu i Dragan, koji sedi pored mene, i sećam se da je sudija rekla: “Kada vi mislite da isplatite ovo od alimentacije što je ostalo? “ Kao, ja sam deo platio tog datuma, dva, tri dana ranije, rekoh: “Ja nisam pogledala račun, možda jeste, ali treba da izađem da vidim na računu da li je to leglo ili nije.“ Uglavnom, on je izgovorio rečenicu: “Mogla bi gospođica nešto i da radi, a ne da čekamo i novac.” I to je bila jedina rečenica kada sam se ja njemu direktno obratila od početka suđenja. Ja sam ja rekla: “Evo, sad ću. “ I kad sam izašla iz sudnice, pozvala sam Ruleta i rekla piši: “Ti si mi pravi dar sa neba. To su mi rekli i Sinan, Black Panthers i Keba i naravno Džej.” Zakucam ga u pesmu među sferama da ne može da se izvuče. Pesma je postala hit, tako glasi druga strofa. I to je bio moj odgovor: “Sad ćeš da vidiš kako ja radim.” To je bilo 2010 godine, kada je izašla pesma, da smo se videli poslednji put.
kurir / blic
Pogledajte dodatni snimak: